Banja Luka - Stranjani - Home
Home
Župni stan u Motikama
Župni stan u Motikama
Nalazi se nešto niže Ćelanovca prema gradu. Sagrađen je i pokriven 1986. godine, nakon čega
je slijedilo uređivanje. Još nije posve uređen. Kuća je solidno građena i ima lijep izgled. U njenom podrumskom dijelu održava se Služba Božja od 1989. godine. Nema Regodinice, ali mlađi naraštaj pobožnim sudjelovanjem i pjevanjem svetih pjesama nastavlja kontinuitet vjernosti i postojanosti motičkih katolika, kojima su u župnoj zajednici pridruženi i Čivčijaši. Rat 1991-1995. godine izmijenio je mnogo toga u Motikama i susjednim selima. U istom stanu bila je vojska 1995-1997. godine. Na zdanju je načinjeno mnogo štete. S najpotrebnijim popravcima i ulaganjima služi opet SVOJOJ svrsi. Uz župni stan planirana je izgradnja župne crkve, čime bi se kompletirao župni centar.
Motičko groblje: Kapela sv. Stjepana
Motičko groblje:
Kapela sv. Stjepana
Riječ je o jednom od najstarijih groblja u banjalučkom kraju. To je groblje stare motičke i 
rakovačke župe. Još u 18. stoljeću u njemu se održavao uobičajeni blagoslov polja s procesijom na svetkovinu sv. Marka, kome je bilo posvećeno groblje i kapele, koje su u njemu postojale. Sve do sedamdesetih godina 20. stoljeća u groblju je postojala stara kapela, ozidana bijelim kamenom. Zamijenjena je nešto prostranijom, zidanom od cigle. Iako su kroz dugu prošlost kapele i groblje posvećeni sv. Marku, sada su oboje naslovljeni na sv. Stjepana, jer se održala tradicija proslave blagdana spomenutog sveca u ovom prastarom groblju.
Kapela je provaljena i devastirana u ratu 1991-1995. godine.
Petrićevac: Samostansko groblje
Petrićevac:
Samostansko groblje
U prvo vrijeme su se u njemu pokopavali redovnici i osobe franjevačkog samostana a kasnije i iz pojedinih obitelji Petrićevca. Tu snom vječitog mira počivaju životom dokazane 
veličine franjevačke zajednice: mostarski biskup fra Alojzije Mišić, fra Petar Ćorković, fra Marijan Jakovljević mlađi, dr. fra Vid Miljanović, fra Augustin Čengić... Sve do novijeg vremena u groblju nije bilo kapele. U njemu se nisu održavale sv. Mise, čak ni one za Svi Svete i Dušni dan. Sve su se održavale u nedalekoj samostanskoj crkvi. Kada je sagrađena odgovarajuća kapela, uvedena je praksa, da se u groblju održava sv. Misa i poljski blagoslov za dio Petrićevca oko crkve i Budžaka, koji pripada petrićevačkoj župi. A Dušni dan podsjeća svakog člana samostanske obitelji i inače svakog kršćanina, da nakon umora i shrvanosti u ovom životu postoji još jedno mjesto, do kojeg vodi "svileni put" iza crkve.
Petrićevac: Kapela Uzašašća Gospodnjeg "na gradu"
Petrićevac:
Kapela Uzašašća Gospodnjeg "na gradu"
Kapela se nalazi na petrićevačkom brdu, iznad Dujmenovića kuća, gdje su posjedi obitelji 
Bakovića. Mjesto je poznato kao lokacija "na gradu", jer su tu nekada bile utvrde. S istog mjesta vidi se Banja Luka kao na dlanu. Nešto niže, pored medicinskog centra na Paprikovcu u 18. stoljeću bio je župni centar banjalučke župe. "Na gradu"je skromna zidana kapela, koja je 1977. godine temeljito obnovljena. Pored nje je bio veliki drveni križ. To je mjesto održavanja poljskog blagoslova za Petrićevac i Rakovac, što je vezano uz svetkovinu Spasova. Prilikom blagoslova polja bila je praksa da se čita i proziva, kako bi se domaćin odazvao. Misnik čita a domaćin odazivajući se, spominje iznos ili ono što daruje u naravi. Bilo je tu i komičnih situacija, jer ljudi u SVOJOJ naivnosti nisu pazili na izražaj. Tako prigodom jednog blagoslova, misnik čitajući proziva: "Juro Barišić". A on odvali kao iz topa: "Tele". Da, da, upisivao je tele u blagoslov. Dugo vremena poslije toga Juro je bio predmet šala i zadirkivanja radi te naivnosti.
Kapela je oštećena i demolirana u posljednjem ratu.
